Porodica od četiri integrirana kruga nazvana je MCS-4. To uključuje središnju procesorsku jedinicu (CPU) integrirani krug Intel 4004, memoriju samo za čitanje (ROM) integrirani krug 4001 za prilagođene aplikacije programa, memoriju sa izravnim pristupom (RAM) integrirani krug 4002 za obradu podataka i integrirani krug 4003 pomični registar za ulazno / izlazne portove. Intel je isporučio porodicu od četiri integrirana kruga i Busicom je planirao prodati oko 100.000 kalkulatora sa ispisom.
Intel je Busicomu ponudio nižu cijenu za integrirane krugove kako bi osigurao prava na dizajn mikroprocesora i prava na tržištu za sve aplikacije osim kalkulatora, što je omogučilo Intelu da oglasi 4004 mikroprocesor 15. studenoga 1971 godine u temi elektroničkih vijesti. Tako da je Intel 4004 postao prvi mikroprocesor opće namjene na tržištu, koji su inžinjeri mogli kupiti kao osnovni blok i prilagoditi ga programom za obavljanje različitih funkcija u različitim elektroničkim uređajima.
Inžinjeri koji su stvorili Intel 4004 mikroprocesor
Marcian Hoff je 1969 godine predložio ideju da se funkcija integriranog kruga odredi programom što bi za uzvrat dalo jednostavniji sklop ali je zahtijevalo dosta više memorije. Iste godine Marcian Hoff i Stanley Mazor formuliraju set instrukcija za Intel 4004 mikroprocesor.
Godine 1970 Intel-u se pridružuje Federico Faggin, koji je zaposlen kako bi implementriao novu arhitekturu jedan integrirani krug. On je razvio i dizajnirao integrirani krug i logiku cijele porodice integriranih krugova Intel 4004 (MCS-4). Tokom razvijanja projekta kao pomoćnik na projektu mu je bio Intel-ov kupac Masatoshi Shima koji došao iz Japana kako bi provjerio napredak i ostao pomoći razvijanju projekta. Federico Faggin je izgradio tester da dokaže da se Intel 4004 može koristi u aplikacijama drugačijim od kalkulatora. Uvjerio je Intel-ova predsjednika Bob Noyce-a da otkupi prava od Busicom-a. Također je uspješno prebacio prvi mikroprocesor u proizvodnju (1970-1971).
